Laplace je godine 1795. došao na sličnu zamisao i izračunao da bi u dovoljno masivnih zvijezda brzina oslobadanja mogla biti veća od brzine svjetlosti, u tom slučaju od površine zvijezde ne bi se mogla odvojiti čak ni svjetlost. Naime, da bi tijelo postalo Zemljinim satelitom, ono mora postignuti brzinu od 7,9 km/s, a da bi se posve odvojilo od Zemlje mora dosegnuti brzinu oslobađanja od 11,2 km/s (tzv. prva i druga kozmička brzina). Brzina oslobađanja s površine Mjeseca iznosi samo 2,4 km/s a sa Sunca 620 km/s. Neko tijelo u svemiru koje bi imalo dovoljno veliku masu u kombinaciji s malim polumjerom, imalo bi brzinu oslobađanja veću od brzine svjetlosti (c = 300 000 km/s). Budući da ništa ne može putovati brže od svjetlosti, ništa (čak ni svjetlost) ne može se odvojiti od tog tijela, koje onda nazivamo crnom rupom (ili crnom jamom). Sam naziv - crna rupa novijeg je datuma, osmislio ga je američki fizičar Jochn Archibald Weeler 1967. godine i odmah je postao općeprihvaćen.

http://www.hpd.hr/articles/crupe.htm

Uz zadano gravitacijsko polje i položaj, brzina oslobađanja je minimalna brzina objekta bez pogona koju taj objekt mora imati da bi se mogao po želji daleko udaljiti od izvora gravitacijskog polja, a ne pasti natrag u njega ili ostati u orbiti. Često se kaže da je brzina oslobađanja ona koja je potrebna da se objekt "oslobodi" gravitacijskog polja.